Znate li što je to Topinambur?

Gomoljika Heliantus Tuberosusa. Iliti Čičoka. Otporna na gljivična ili bakteriološka oboljenja, grmolika biljka iz porodice suncokreta koja raste na svim vrstama tla ali najviše voli pjeskovitu vlažnu zemlju. Totalno je nezahtjevna i otporna na sve boleštine. Postoje dvije vrste. Mogu se saditi u jesen ili u proljeće, samo jedne sazrijevaju u jesen a druge traže mraz i ubiru se u proljeće.

Topinambur možemo nazvati biljnim regulatorom apetita bez dodatnih djelovanja. Gomoljika primorava ljudsko tijelo da pronađe svoj prirodan izbalansiran osjećaj gladi i sitosti. Zasićena različitim mineralnim sastojcima kao kalij, željezo, magnezij, fosfor, kalcij i dr. potiče funkcije mišića i živaca.

Pradomovina čičoke ja Južna Amerika. Hrana njezinih prastanovnika kojom su hranili stoku ali je i sami jeli spoznajući njezina ljekovita svojstva. Biljka iz porodice suncokreta, čiji gomolj preživljava i temperature do minus –30 °C. Za klijanje mu je dovoljna temperatura od 7°C. Ne napadaju ga nikakve bolesti. Gomolj je draga hrana divljim životinjama posebno rovku. Nadzemna stabljika dosiže visinu od dva metra. Na dobro gnojenoj zemlji može i do 4 metra. Normalni prinos po hektaru je oko 25t, a u ekstremnim slučajevima dobrog gnojenja i do 80 tona. Teško se skladišti, traži vlagu i mrak, tako da ju je najlakše skladištiti u trapu. Na zraku i temperaturama preko 12°C počinje nakon dva tjedna trunuti. Ima jako tanku ljusku i pri pripremi za ishranu ne smije se lupiti, već samo oprati pod vodom četkajući.

Da li čičoki, mogu stare Inke zahvaliti to što su preživjeli nakon povlačenja u visine Anda nakon dolaska Španjolaca, ne znamo. No ta biljka uspijeva i u ekstremnim uvjetima na visini i sazrijeva i na prosječnim godišnjim temperaturama i ispod 15°C.

Legenda kaže da su španjolski Jezuiti s područja današnje Kalifornije početkom 16st. vidjeli kako Indijanci koji su odande protjerani u Kanadu umirali zimi od gladi, donijeli im čičoku da je sade i jedu. Ona je tamo tako dobro uspijevala da se jako brzo proširila kao indijanska hrana po cijeloj Kanadi.

Za vrijeme 30 godišnjeg rata u Europi, francuski pomorci donijeli su čičoku u Europu.

Zanimljivo je da su čičoku prvi pun našli i probali jesti kod Indijanaca u blizini današnjeg Quibeca, koji su sebe nazivali Tobinambas. Kako Francuzi nisu znali izgovoriti ime plemena, darovatelja čičoke, nazvali su je jednostavno topinambur.Tako je novo nazvana gomoljika 1607. godine dospjela u Francusku a 1626. u Njemačku. Kako je brzo postala popularna tako je sredinom 18 st. pala u zaborav, a njezino mjesto je zauzeo krumpir. Svoje mjesto u kuhinji topinambur je zadržao u Sibiru, Kini i Japanu. Današnje uzgojne vrste i neke hibride možemo zahvaliti pionirima uzgajivačima od kojih je najuspješniji bio F.Kuppers (1894-1978).

Zastupljen je vitaminima C, A, B1, B2, niacinom i s puno balasta. Jako je slabe kalorične vrijednosti od 360 do 400 kcal po kili gomoljike. Posebno je bogat inulinom, koji ne može od želučane kiseline niti od čovječjeg probavnog sistema biti hidroliziran, pa tako dospijeva nepromijenjen u debelo crijevo. Dospjevši tamo prihvaćen je od mikroflore, u izmjenu tvari uglavnom u kratkolančane masne kiseline.

Kako inulin specifično bude upotrebljen u fermentiranju sa strane Bifidobakterija i raznih vrsta Lactobacilusa. Takvo uzimanje inulina dovodi u debelom crijevu do porasta broja navedenih bakterija koje poboljšavaju kontrakcije i rad debelog crijeva koje se očituju u učestalom i svakodnevnom čišćenju.

Povećanjem broja Bifidobakterija i Laktobazila dovodi u debelom crijevu, a tako i u cijelom organizmu do različitih psiholoških efekata od kojih je jedan stimulacija imuniteta. Polisaharid Inulin srodan je s Inzulinom našeg tijela. Tako potpomaže naše tijelo za dobro osjećanje dijabetičara, a služi i za njezinu preventivu.

Vitamini: A,D, E, K, B1, B2, Niacin, B6, Biotin, B12, C
Minerali: Natrium 3 mg/100gr, Kalium 478, Kalcium 10, Magnesium 20, Fosfor 78, Sumpor 22, Klor 60, Željezo 3,7, Cink 0,06, Bakar 0,15, Mangan 0,06, Fluor 0,009 miligrama.