FOTO Udruga Dekanter u vinskom obilasku Fruške gore

Mjesec i pol nakon posjeta Erdutu udruga ‘Dekanter’ organizirala je još jedno edukativno putovanje za svoje članove. Po prvi smo put otišli smo izvan granica Hrvatske, odnosno na Frušku goru uz kratko stajanje u Iloku. Uz lijepo vrijeme, bogat program protegnuo se od jutarnjih sati sve do kasno u noć kaže Boris Ocić, predsjednik udruge Dekanter.

Prva postaja na našem izletu bio je stari podrum u Iloku. Dio naših članova po prvi je put mogao uživo vidjeti jednu od najznačajnijih visnkih arhiva u Hrvatskoj i bili su više nego zadovoljni. Brojne priče, koje su vezane uz taj podrum, uvijek su zabavne i zanimljive i rado ih poslušaju i oni koji su ih više puta imali prigodu pčuti. Ilok smo napustili uz obećanje da ćemo se vratiti i na degustaciju prigodom ‘temeljitijeg’ obilaska vinogorja Srijem.

Uz kratko zaustavljanje u Kongresnom centru Andrevlje, gdje smo se okrijepili uz ručak, nastavili smo prema sljedećoj destinaciji – ‘Nacionalnom parku Fruška gora’. Administrativno najstariji nacionalni park u susjednoj Srbiji tog je sunčanog dana, po običaju, bio meta brojnih izletnika iz obližnjih mjesta i gradova. Biološka i geološka raznolikost Fruške gore pomogla nam je i u djelomičnom otkrivanju tajne dobrih vina koja dolaze s tog područja. A degustacije su tek slijedile.

Nakon kratke vožnje stigli smo u Irig, jednu od najpoznatijih vinskih destinacija toga kraja i zaustavili se u ‘Mačkovom podrumu’. Tamo nas je osobno dočekao ‘Mačak’, vlasnik vinarije Sava Jojić. Osebujni domaćin raspričao se o svojoj vinariji, ali i o vinima općenito i vrijeme prilikom obilaska podruma je doslovno proletjelo. ‘Mačak’ je svoje gostoprimstvo u simpatičnoj kušaonici/trgovini začinio prezentacijom nekoliko svojih vina: od rajnskog rizlinga i chardonnaya preko crnog pinota i kupaže merlota i caberent sauvignona sve do ‘bonusa’ u vidu sauvignon blanca i traminca. Puni dojmova, i u tom trenutku već puno pričljiviji, krenuli smo put naše sljedeće destinacije Sremskih Karlovaca. Put je, doduše, bio po izrazito lošoj cesti (dijelovi prometnica su ‘pretpotopni’ i ruševni) i uz ponešto zastoja na, ponajprije zbog velike gužve u obližnjem manastiru.

A prva postaja u pitoresknim Karlovcima bila je ‘Vinarija Kiš’. Riječ je o obiteljskoj vinariji s dugom tradicijom, a naš izvrsni domaćin, voditelj prodaje Siniša Popov, u ljupkoj kušaonici nas je ukratko upoznao s povijesnim informacijama, kao i današnjom pozicijom vinarije. Sve to potkrijepio je s nekoliko vina od kojih nas je posebno zaintrigirao ‘grašac beli’, odnosno graševina. Dugi niz poznat pod imenom ‘italijanski rizling’, kojeg i danas koristi većina vinara u Srbiji, Popov nam je pojasnio kako je ime koje koriste zapravo – tradicionalno. Ujedno, a sličnu smo priču čuli i kod ‘mačka’, sve što se zove rizling došlo je na ‘loš glas’ zbog dugogodišnje prakse prodaje najlošijih vina upravo pod imenom rizlinga. Zbog toga i ‘Kiš’ i ‘Mačak’, primjerice, uopće ne nazivaju svoja vina rajnskim rizlingom, nego su im pronašli ‘konspirativna’ imena, kao što su ‘Inkognito’ ili ‘Misterija’. Spomenuti grašac zapravo je klon ‘Instituta za vinarstvo Sremski Karlovci’ nazvan ‘SK54’. Ni ostala vina nisu nas ostavila ravnodušnima, a još smo imali prigodu probati spomenutu ‘Misteriju’, zlatom ovjenčani portugizac i sjajan crni bermet.

Samo stotinjak metara dalje smjestila se vinarija ‘Vinum’, sljedeća destinacija našeg obilaska. Riječ je o objektu koji se još uvijek uređuje, a priliku za ‘pretpremijerni’ posjet dobili smo zahvaljujući prijateljstvu s našim domaćinom Milanom Radovićem, voditeljem prodaje u ‘Vinumu’, kojeg smo upoznali na prošlogodišnjem izdanju festivala ‘WineOS’. Vinarija je već u funkciji i ove će jeseni grožđe po prvi puta biti prerađeno na novoj lokaciji, a do tada bi trebala potpuno biti uređena i kušaonica. No već sada sve djeluje jako privlačno, posebno zbog predivne terase s pogledom prema centru Karlovaca, Dunavu i ‘Kapeli mira’. I u ‘Vinumu’ smo imali prigodu kušati produkt spomenutog klona ‘SK54’, no oni ne bježe od ustaljenog imena pa se to vino na tržištu može pronaći kao ‘italijanski rizling’. Uz njega smo imali prigodu probati zanimljiv chardonnay, vrlo privlačan sauvignon blanc te vrlo lijep rose koji je, neposredno prije našeg posjeta, na ‘BIWC’-u u Sofiji dobio titulu najboljeg rosea Balkana.

Polako se već bližila večer i valjalo je poći prema posljednjoj postaji našeg puta, ‘Vinariji Veritas’. Ona se smjestila malo izvan Sremskih Karlovaca na putu prema Stražilovu. Riječ je o jedinoj karlovačkoj vinariji koja je smještena tamo gdje sve počinje – usred vinograda. Bračni par Bošković, Slobodan i Vesna, nakon godina rada u inozemstvu vratili su se na obronke Fruške gore i ostvarili svoj san – izgradili su modernu vinariju uz naglasak na primanju turista. Prekrasan objekt odmah je privukao naše poglede, a nakon obilaska izvrsno uređenog podruma premjestili smo se u lijepu kušaonicu s fenomenalnom terasom. Nije čudno da se mnogi u Sremskim Karlovcima ponose mladom vinarijom koja je nastala prije samo osam godina. Nakon kušanja jako dobrih sauvignon blanca i rosea došlo je vrijeme za vino s najvišim ocjenama. Riječ je o cabernet sauvignonu iz 2012. godine nazvanom ‘Momentum’. To je vino prošle godine na ‘Decanteru’ u Londonu zaslužilo srebrnu, te na bečkom ‘AWC’-u zlatnu medalju. Savršen kraj prelijepog dana.

Ovime još nismo došli do kraja proljetnih aktivnosti, budući da će članovi udruge ‘Dekanter’ i ove godine organizirano ići u Kutjevo na ‘Festival graševine’ 11. lipnja. Sjajna će to biti prigoda za kušanje većine graševina iz kutjevačkog kraja, ali i ostalih vina koja se proizvode u jednom od naših najpoznatijih i najnagrađivanijih vinogorja.

FOTO: Denis Despot