Čingi-lingi čarda uspomene brojnih Osječana, Baranjaca i putnika namjernika još iz davnih vremena

‘Čingi-lingi čarda, Osijek, Bilje, Darda’, riječi su stare pjesme u koju se, za sada, ne uklapa samo prvo odredište. Ne uklapa se zbog jednostavnog razloga – popularnog i legendarnog baranjskog ‘Čingoša’, smještenog na samoj obali stare Drave, više nema, a za njim su ostale samo uspomene brojnih Osječana, Baranjaca i putnika namjernika još iz davnih vremena.

Od kultnog, gotovo boemskog mjesta, sa izvrsnom gastronomskom ponudom i još boljim tamburašima, nakon posljednjeg rata ostale su samo ruševine, a njihovi vlasnici mijenjali su se u nekoliko navrata.

Inače u staroj čardi raslo je drvo koje je probijalo krov a na drvetu je visilo zvono koje najavljivalo dolazak poštanske kočije (diližanse) koja je prometovala između Osijeka i Budimpešte. Zvono je zvonilo čingi-lingi, čingi-lingi… i tako je nastalo kažu ime ove legendarne drumske birtije ili na mađarskom čarde.

Tomislav Šegedin… vezano uz zvono u ‘Čingošu’. Govorilo se ‘tko rano rani dvije sreće grabi’ – nato jedan reče ‘ma ja rano uranio a dočekaše me razbojnici i opljačkali me’ – nato će drugi ‘e moj prijatelju, čim su te dočekali oni su još ranije uranili! !’

Specijalitetima i zabavnom programu čuvenog Čingoša nisu mogli odoljeti ni poznati glumci, književnici, političari onoga vremena, a među njima nezaobilazna figura je svakako bio drug Tito koji je, kažu u Čingoš često navraćao…

Dragomir Novaković
Facebook stranica Osijek – Kakav je nekada bio